velike i male tajne života

zlostavljanja naša svagdašnja

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!


Matulji , cjela Hrvatska ili cijeli svijet

Gledajuči ovozemaljskim očima šlušajuči ono što mi se tako često u kancelarjii dogada kada zene prepričavaju svoj život , imam osječaj da je svaka druga zlostavljana I da to skriva ili skriva do jednog određenog vremena kada se nešto prelomi u njoj I više nemože ili kada djeca odrastu .. pa tek tada moze da se brine o sebi ili jednostavno kada odlući da jednostavno zaustavi nasilje nad sobom. Trčeći jučer iz jednog posla na drugi uhvatila sam sat vremena I rekla više samoj sebi ., e sad se idem odmoriti taj sat prije smjene u internetu I odoh ja u moj krevetac 2x2 .. kad nije prošlo niti 15.min zvoni mobitel I to onoj koji kad zvoni znaš da je nesto ozbiljno ili netko nepoznat koji nezna moj .. više civilini bi se reklo broj, javim se .. s druge strane žena guši se u plaču I moli da dođem odma da mi je već sat i pol pred kancelarijom.. kažem joj dolazim za 10. min toliko mi je trebalo da se presvučem jer poslije idem odma zaradivati za svoj kruh.. I stvarno pred kancelarijom na stepenicama se stisla sva u suzama jecajuča žena od svojih 65. godina . Uđemo u kancelariju ona I dalje jeca čekam da se smiri tješim ju I tako polako da bi uopče čula što se dogodilo I u čemu se radi … kaže ona meni ja sam druga Pukanička u Hrvatskoj samo za mene se još nezna .. žena iz ugledne dobrostojeće Umaške obitelji .. na van sve super jedino neka mala pričica kao se ona dosta davno liječila na psihijatriji I stariji sin je na psihijatriji. Žena konačno dođe do glasa I stavi pred
mene dokumentaciju koju je valjda godinama sakupljla nešto je I selotepom ljepljeno jer neko poderao iz nekog razloga. Jedna dijagnoza , psihijatrija , druga dijagnoza lječenje koljena treča dijegnoza smetnje srca I tako neznam ni ja koliko dijagnoza nisam pogledala I koliko ustvari ta osoba ima bolesti …. e ako mislite da su to ženine dijagnoze varate se to su dijagnoze od gospodina hipohondera I zlostavljača koji ovu ženicu uredno svaki dan tuće I zlostavlja I koji ju pokušava spremiti u ludnicu kako bi se okoristi njenom imovinom .. ženica je naslijedila dosta nekretnina I vrlo je bogata I nažalost vrlo nesretna ali izgleda da je odlućila se pobrinuti za sebe … I sada mene zanima koliko mi uopće anonimnih Pukanička imamo I koliko ubojstva treba da se desi od naših dragih zlostavljača I tko su ti oni koji nam stalno sude I zbog čega oni ustvari misle da mi njih moramo trpjeti cjeli život ma kavi oni bili .. I sto ono znači ona zakletva ili ono obečanjea nekoj crkvi na nekom vjenjčanju do kraja života …. Do kraja čijeg života ???? I što znači onon u dobru I zlu u čijem dobru I čijem zlu???? I kad žena traži malo ljubavi na nekom drugom mjestu zašto joj u stvari zamjeriti .. pa svi trebamo ljubav da bi živjeli … I tko smo u stvari mi svi da sudimo nekom drugom u bilo čemu ???

I onda kad bi taj isti život I sve te događaje gledala kroz onaj dio moderne psihologije koja mi bar nekako paše više od svega ovoga što sam napisala … da smo si svako sam prije nego smo došli na ovj svijet napravili plan kao čemo proživjeti ovaj naš ovozemaljski život I kako smo odabrali ljude sa kojima čemo I kao živjeti I konačno na koji način čemo se vratiti od kuda smo I dosli .. ipak mi je nekao lakše prihvatiti ovaj drugi dio… mada se često pitam ZAŠTO SMO SI DALI TAKO TEŠKE ZADATKE KOJE MORAMO OVDJE ODRADITI …

za mog prijatelja kontryija

moja idila

danas se osječam kao ova pjesma

jeli ljudska rasa ipak najgora na svijetu 2

STOP THE KILLING OF SEALS
PREKINITE UBIJANJE MORSKIH LAVOVA

You can make a statement by
forwarding this mail
to as many people as you can.
Bring these murderers to the attention
of world leaders.
Thank you... !
I vi možete iznijeti svoje stajalište, bormimo se protiv ove strahote ukljućite sve ......
Omogućite da ove UBOJICE budu viđene od strane svijetskih vođa.
MOŽDA NAM ZAJEDNO USPIJE.....

HVALA VAM....!!!!

jeli ljudska rasa ipak najgora na svijetu

Ne bolujem od pretjeranog humanizma, smatram da smo zapravo kao vrsta – predatori. No neke stvari, eto – nekako mi nikako nisu u skladu ni sa čime...

Katkad nam se čini da je borba protiv ovakvih tipova ćorav posao...no kad se dostigne kritična masa....

korica kruha , pašteta i neizmjerna skromnost

izgleda kako je počeo dan jadno tako je i završio, jutros sam jurila na moje radno mjesto Intertnet centar gdje radimo nas troje kolegica koja je vlasnica predragi dečko 80% tni invalid i ja i tek sam otključala kad evo i njega ... da nisi ti dragi pogriješio pitam ga ... ne kaže nisam ali nisam mogao ostati kod kuće ( rođeni roditelji ne razumiju njegovu invalidnost te često bude raznih uvrijeda upučeno od roditelja na njemovu nemoć .. tako da mi stvarno žao tog dečka .. uputim ga u jednu našu ugostiteljsku firmu da ode vidjeti dali ima što posla za njega jer ovdje radi sezonski.... ostalo mi nešto vremena i otvorim portal da pogledam poštu ... i kad evo ga Baja sa svojim majlom .. pojma nemam kako smo mi došli jedan do drugog niti znam tko je čovjek ali šaljemo si kojekave korisne informacije i kad u majlu ona slika sa gladnim djetetom i lešinarom iz prethodnog teksta SRCE MI SE STISLO .. grozno šta sve ta jadna djeca su doživila i pitanje dali su preživila ili su stvarno bila hrana lešinara.. da ne kažem kako mi je ostatak dana bila ta slika stalno pred očima ..i kako sam morala ići prije jer smo u Županiji imali sastanak u vezi rada udruga .. pa treba stiči do Pule ... sva sreća sastanak brzo prošao i ostalo mi je još kakvih par sati dana pa pozovem našu korisnicu studenticu pedagogije S...... da mi dode pomoći sređivati malo dokumentaciju pustim muziku na komp .. i radimo mi svaka svoje i pitam S.. kako ti mama ( jer živi samo sa mamom) ma kaže nismo se pravo ni vidjele sad je došla s posla ( čisti zgrade za nekog privatnika ) i nato ja .. i šta si joj skuhala za ručak i onda novi šok za mene .. kaže... nemamo ništa doma .. samo sam išla kupiti kruh i namaz , imamao još 100 kn ali treba mi za put kad idem na Fax ( ide u Pulu )... ali bit će bolje kaže ona ...( drago mi je da ta malda cura ima toliko optimizma i da vjeruje u bolje ... otvorila sam kasu unutra samo 30 kn jer sam upravo isplatila jednog suradnika tako da je samo sića ostala .. i kažem ništa sutra si kupite za to nešto .. a u četvrtak mi se javi i idemo ja i ti u kupovinu ... sutra ću se na brzinu sa ženama dogovoriti za hitnu intervenciju nabave hrane za njih ... inaće nije nam to prvi put ... donesemo od kuće .. ako imamao novaca kupimo .. žao mi je samo što nisam znala prije da su u tako teškoj situaciji ... ali od te skromne cure teško je i doznati tako nešto...

Pazljivo pogledajte obje fotografije i procitajte poruku ispod njih.
Posaljite poruku, u sto vecem broju, svojim prijateljima i poznanicima.

Slanje poruke vam nece ispuniti nijednu vasu zelju, a ni brisanje vam nece

uzrokovati nesrecu (kao sto to obicno pise u lancima srece). Rijec je o

nasoj moralnoj duznosti. Lijepi pozdrav i cuvajte se!






Slika u mail-u, zabiljezena 1994. godine tijekom sudanske nestasice za

hranom, je osvojila 'Pulitzer-ovu nagradu. Slika prikazuje izgladnjelo

dijete koje je puzalo prema kampu s hranom Ujedinjenih naroda udaljeno samo

1 km od mjesta slike.

Na slici, lesinar ceka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. Slika je

sokirala cijeli svijet. Nitko ne zna sto se dogodilo s dijetetom, kao ni

Kevin Cartner koji je napustio mjesto nakon sto je uhvatio fotografiju.

Tri mjeseca kasnije fotograf je pocinio samoubojstvo.









Kevin Carter


Ovo je pronadeno u njegovom dnevniku:

'Dragi Boze, obecavam da nikad necu bacati svoju hranu bez obzira kako loseg

okusa bila ili kako sit budem bio. Molim se da ce On sacuvati ovog malog

djecaka, voditi ga i sacuvati od bijede. Molim se da cemo biti osjetljiviji

na svijet oko nas i da necemo biti zaslijepljeni nasom sebicnom prirodom i

interesima.

Nadam se da ce nam ova slika biti podsjetnik koliko smo sretni i da nikad

necemo uzimati stvari olako.'

Molim te ne prekini mail . posalji ga svojim prijateljima na ovaj dobar dan.

Pomolimo se za one koji pate bilo gdje na svijetu i posalji ovo kao

prijateljski podsjetnik. Sjeti se slike kad se pozelis pozaliti na hranu ili

kad ju pozelis baciti..



OBECAJTE DANAS ..

NIKAD SE NECU RASIPATI S HRANOM


Ovo je stvaran svijet u kojem zivimo i ovo su temelji realnosti. Misao za

podijeliti .

trnje

stigao i Uskršnji ponedjeljak i mi požurili u naš posjed koji još uvijek uređujemo .. pa tako u šumi i oko prekrasnih oraha ima velikih trnovih loza koje još nismo stigli očistiti.. .. poslije dolaska ručak kod moje mame i onda pravac ranch.. došao majstor sto stavlja krov i još tamo nešto zida na kući .. dogovor prošao i moji muški bi kao muški naravno obavili posao i oni bi doma .. a dogovor je bio da se vračamo u srijedu ujutro tj. danas.. kad ja ejjjj dečki .. a tko bude oslobodio orahe jer do jeseni ovi bodljikavci oko njih budu 10x veći.. i stari muški se odma samnom primio posla ..a mali zaspao u autu jer umoran je od puta .. ali kako sam ja uporna i rekla sam da se neide doma dok nebude sve gotovo ..jučer se latili posla gospoda i još malkice je ostalo ali to čemo moja sestrica i ja kad dodem u 5 mjesecu.. eto tako prošli praznici ja se vatila u betonsku svakodnevnicu .. bez trnja ali i bez prekrasnog čistog zraka i predivne prirode